body × LIFE IN CARTOON MOTION × body

četvrtak, 12.06.2008.

Dress code

Sjedila je na stolcu kraj njegova kreveta u žutoj haljini balon kroja. Dugačke kovrče padale su joj preko ramena, a tanke usne su se razvukle u širok osmijeh.

Petre? - ugodan ženski glas ga je budio iz sna.
Dugim noktima nježno mu je prešla preko ruke.

Probudi se, Petre. - šapnula mu je na uho.

Širom je otvorio zelene oči. U nosnicama mu se poigravao ženski parfem pomiješan s mirisom crne kave.

- Mirna?! - izbezumljeno je skočio i protrljao oči, nadajući se da ovo nije još jedan san.
- Ne, Petre. Wendy Darling-Pan. - pružila mu je ruku, smješkajući se.
- Pa tako se zvala ona cura od Petra Pana, kaj nije? Petar, drago mi je.
- Ne, tako se zove supruga Petra Pana i upravo ju gledaš. Znam tko si. - namignula je.

Zakleo bih se da je to Mirna. Ista kovrčava kosa, boje mrkve. Iste plave oči boje neba. Iste pjegice. Isti osmijeh.. - primio se za glavu u nadi da će ga te misli prestati opsjedati.

- Zašto sam ovdje? - počeo je micati pokrivač sa svoga tijela, a onda je shvatio da je gol.
- I gdje mi je odjeća??
- U ormaru. Ne brini, izaći ću. Ne mogu ti ništa reći, razgovarat ćemo za večerom. Na stolu ti je džepni sat, moj suprug ti ga je darovao. U sedam i trideset budi spreman za večeru, jedan od dječaka će doći po tebe. U ormaru imaš dovoljno odjeće da nešto iskombiniraš. Ako nešto zatrebaš, broji do 10. Netko će doći. - ustala je i naklonila se.
- Wendy?
- Reci.
- A dress code? - počeo se smijati.
- Što otmjenije, to bolje. - okrenula se na prstima i kroz velika bijela vrata izašla iz sobe.

12:29 - NESCAFÉ ( 0 ) PETAR PAN

Petar Pan

Zašto nisam ponio mobitel? - mrštio se.

Isključila sam štednjak. - rekao mu je nježan ženski glas na uho.
Ne okreći se. Moraš poći sa mnom, vjeruj mi. - uhvatila ga je za ruku.
Na sljedećoj stanici izašli su van. Hodao je uz nju bez pitanja, čvrsto ju držeći za ruku.
Petre, ja sam Kioko. Dolazim iz drugačijeg svijeta, svijeta gdje vlada samo mašta. Poslana sam od Petra Pana i...
- Kakva su ovo sranja?! - pustio joj je ruku.
Tko te poslao? Marko? Saša? Reci mi! Nije mi do zajebancije trenutno. Na trgu me čeka žena koju volim i ovo mi je bila jedina prilika da sve popravim, da ju pokušam vratiti. Koji je ovo kurac?
- Petre, ne znam tko su Marko i Saša, a Mirna te ne čeka. Poslala ti je poruku - otac njezine najbolje prijateljice je u bolnici i ona je s njom.
- Sanjam, ovo je san. Probudit ću se znojan i kasnije se smijati svemu ovome. Haha... - počeo se ogledavati oko sebe.
- Slušaj me..
- Ne, TI mene slušaj. Što si ti? Kurva, striptizeta, što..? Gledaj, ne zanimaju me druge žene trenutno...
- Petre, pođi sa mnom.
- U hotel?
- Ne. U moj svijet u kojemu trenutno vlada kaos. Ali više o tome reći će ti Petar Pan.
- Neću. Zašto baš ja?
- Sada nije pravo vrijeme za postavljanje pitanja. Moramo požuriti. Ponovno ga je primila za ruku i povukla za sobom. Sjeli su u njen Ford Verve.
Miriše po mangu. - prošlo mu je kroz glavu.

- Zašto tako brzo voziš??
- Vjeruj mi.

Brzinom od 190 km/h prošli su kroz crveno i zabili se u dugačak zid.


Zapravo su prošli kroz njega.

02:29 - NESCAFÉ ( 0 ) PETAR PAN

Nescafé

Lijeno ljetno zagrebačko sunce pružalo je svoje zrake prema zapadu.
Sjedio je na prozorskoj dasci u svom stanu, na četvrtom katu. Polako je već gubio razum. A tko i ne bi na njegovom mjestu? Brzo se okrenuo i sišao s prozora, jednom rukom spustio je stare rolete, a drugom uključio radio.
Mmm, Benny Goodman. - pomislio je.
Sporim koracima prošetao je do kuhinje prepune suđa.
Lončić, Nescafé, Nescafé, ... Gdje sam stavio jebenu piksu? - zastao je i prošao prstima po čelu, glumeći kakvoga intelektualca koji napreže mozak razmišljajući o zamornim fizikalnim formulama.
Njega je samo mučio jebeni Nescafé.

U trenutku kada je podignuo kažiprst u znak pobjede nad senilnošću, zazvonio je telefon.

Halo? - javio se pomalo raspižđenim glasom.
- Petre, mama je. Ne javljaš se danima! Tako sam se zabrinula...
- Dobro sam. Trebam samo malo vremena da se vratim u normalu.
- Perice, ona nije uopće tako posebna... Na kraju krajeva postoji još mnogo djevojaka...

Prestao ju je slušati.
Naime, gospođa majka je oduvijek znala što je najbolje za njenog sina. Tako je barem ona mislila. Kao, na primjer, kada je odlučila ne kupiti mu skejt. Tako je tada osmogodišnji Petar bio prozvan homoseksualcem.

Mama... pogledao je na sat i problijedio - Moram ići.
- Kamo ćeš? - nije odustajala. Pravi control - freak.
- Bok, mama. Nazovem te ovih dana.

Uzeo je cigarete, novčanik i ključeve te doslovno istrčao iz stana.
Kako sam samo mogao zaboraviti... borio se s vlastitim mislima.

Uletio je u prvi tramvaj.
Stići ću na vrijeme. Dokazat ću joj da nisam neodgovoran. samozadovoljno se nasmješio.
Bilo je točno pet i dvadeset, a dogovor s Mirnom je bio za deset minuta.

Pri izlasku iz tramvaja se zagledao u sat i nabacio pobjednički osmijeh.
Gdje je Mirna sad? - ogledavao se oko sebe.

Osmijeh se pretvorio u ravnu crtu.
Sranje, ostavio sam uključen štednjak! Jebeni Nescafé!

02:29 - NESCAFÉ ( 0 ) PETAR PAN

<< Arhiva >>



06/2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



A movement in the corner of the room!
Quietly he laughs and shaking his head.
Creeps closer now,
Closer to the foot of the bed.
And softer than shadow and quicker than flies -
His arms are around me and his tongue in my eyes.
"Be still be calm be quiet now my precious boy
Don't struggle like that or I will only love you more".
But it's much too late to get away or turn on the light -
The evil man is having you for dinner tonight!



From the Beginning

1) Nescafé
2) Petar Pan